четвртак, 5. јун 2014.

Titanik

Znam da je greh ovo sto osecam, ali protiv sebe ja ne mogu. Osecam da ga volim i da bez njega padam sa nogu. On je kao tihi povetarac sto me jutrom budi, bez njega mi bol razdire grudi. Osecam da je tu cak i kada nije pored mene, njegove oci tako su snene. Kada sam sa njim znam da sam cela, njegova ljubav tako je vrela. Pored njega sam kao mala srna, krhka i nezna, od sveta sakrivena. Krije me on, krijem se ja, jer nasa je ljubav zabranjena. Zabranjeno nam je sve a izbora nema, jos samo tajna kraj mene drema. Zelim da kriknem, da svima kazem, da svi znaju, al' ne zelim da se nadjem na kraju. Na kraju ljubavi, na kraju snova, jer svaka nova prica nece biti slatka kao ova. Titanik koji tone, ljubav koja nema kraja, to smo mi, jer samo istina dvoje zaljubljenih razdvaja.

петак, 9. мај 2014.

Leptir

Tesko je veruj mi, tesko je al' se borim i ne zelim da odustanem, jer mi je potrebno da volim. Na neki svoj nacin, verovatno da, jer kazu da za ljubav nisam stvorena. Zelim da ti kazem da mi zao nije, za sve one boli koje si mi dao, jer sam posle svega svesna da sam ziva, mozda na pocetku, al' sa punom snagom. Shvatila sam ja da nemam nista i da moj zivot cine praznina i tuga i da su sva jutra za mene isuvise duga. Ono sto me lomi i stvara mi tugu, ne- nije saznanje da ti volis drugu, vec moje kajanje zbog promasenih veza i misao da sam bas ja mogla biti tvoja princeza. Princeza iz bajke sto za tobom place, kada shvati da je ostavljena zaboli je dusa jos vise i jace. Kada sumiras utiske iz proteklog dela zivota, shvatis da si samo najneznija nota, koju vetar nosi i plese sa njom i tada shvatis da jedino zalis za izgubljenim vremenom. Kada neko tuznu melodiju svira ja se setim nase ljubavi - izgubljenog leptira.

четвртак, 2. јануар 2014.

Nocas vetar tiho tuznu melodiju svira, moje srce strepi poput uplasenog leptira. Neki cudan sum kroz prozor se cuje, kao da koraci idu, kao da neko putuje. Kao da krisom ide, zvuci dusu lede, kao da neko ko mi je drag odlazi od mene. Odlazi jedna ljubav, koja nije moja ni bila, odlazi sreca sva na krilima leptira. Tiho se iskradas od mene, bezis iz moj duse a moji snovi kao kule od karata se ruse. Glumimo zajedno mi, glumimo zajedno svi, a moja gluma je lazna, sreca mi vise nije ni vazna. Zelis nesto vise od mene, a da ti pruzim to nemogu ja, ja sam samo jedna vise zarobljena u lancima ocaja.